Acts 24

1A poslije pet dana siđe poglavar sveštenički Ananija sa starješinama i s ritorom nekijem Tertulom, koji iziđoše pred sudiju protiv Pavla. 2A kad njega dozvaše, poče Tertul tužiti ga govoreći: što živimo pod tobom u velikom miru, i pravice koje se ovome narodu čine tvojijem promišljanjem,

3U svakom događaju i svuda, čestiti Filikse! primamo sa svakom zahvalnošću.

4Ali da ti mnogo ne dosađujem, molim te da nas ukratko poslušaš sa svojom krotošću. 5Jer nađosmo ovoga čovjeka da je kuga, i podiže bunu protiv sviju Jevreja po vasionom svijetu, i da je kolovođa jeresi Nazaretskoj; 6Koji se usudi i crkvu poganiti; koga mi i uhvatismo, i šćasmo da mu sudimo po zakonu svojemu.

7Ali dođe Lisija vojvoda, i ote ga iz našijeh ruku na veliku silu, i posla k tebi, 8Zapovjedivši i nama, koji ga tužimo, da idemo k tebi; a od njega možeš sam ispitavši doznati za sve ovo za što ga mi tužimo. 9A i Jevreji se složiše govoreći da je ovo tako.

10A Pavle odgovori kad mu namaže sudija da govori: znajući od mnogo godina da si ti pravedni sudija ovome narodu, slobodno odgovaram za sebe:

11Ti možeš doznati da nema više od dvanaest dana kako ja iziđoh u Jerusalim da se pomolim Bogu, 12I niti me u crkvi nađoše da kome govorim, ili bunu da činim u narodu, ni po zbornicama, ni u gradu, 13Niti oni mogu posvjedočiti šta tebi sad na mene govore.

14Ovo ti pak priznajem da u putu, koji ovi nazivaju jeres, tako služim Bogu otačkome, vjerujući sve što je napisano u zakonu i u prorocima, 15I imajući nadanje na Boga da će biti vaskrsenije mrtvima, i pravednicima i grješnicima, koje i sami ovi čekaju. 16A za ovo se i ja trudim da imam čistu savjest svagda i pred Bogom i pred ljudima.

17I poslije mnogo godina dođoh i donesoh milostinju narodu svome i prinose. 18U tome me nađoše očišćena u crkvi, ni s narodom, ni s vikom. 19A imaju i Jevreji neki iz Azije kojima je trebalo da dođu preda te, i da se tuže ako imaju što na me.

20Ili ovi sami neka kažu, ako su našli na meni kakvu krivicu, kad sam stajao na skupštini, 21Osim jednoga ovoga glasa kojijem povikah stojeći među njima: za vaskrsenije mrtvijeh dovedoste me danas na sud.

22A kad Filiks ču ovo, odgodi im znajući vrlo dobro za ovaj put i reče: kad dođe Lisija vojvoda, izvidjeću vašu stvar. 23A kapetanu zapovjedi da se čuva Pavle, i da mu se oblakša, i nijednome od njegovijeh da se ne zabranjuje posluživati ga ili dolaziti k njemu.

24A poslije nekoliko dana dođe Filiks sa Drusilom ženom svojom, koja bješe Jevrejka, i dozva Pavla da čuje od njega vjeru u Hrista Isusa. 25A kad Pavle govoraše o pravdi i o čistoti i o sudu koji će biti, uplaši se Filiks i odgovori: idi zasad; a kad uzimam kad, dozvaću te.

26A uz to se i nadaše da će mu Pavle dati novaca da bi ga pustio; zato ga i često dozivaše i razgovaraše se s njim. A kad se navršiše dvije godine, izmijeni Filiksa Porkije Fist. A Filiks, hoteći Jevrejima učiniti na volju, ostavi Pavla u sužanjstvu.

27